Prosječna plata zaposlenih u građevinarstvu u BiH, prema posljednjim podacima Agencije za statistiku BiH, iznosi 554 KM, a u ugostiteljstvu 544 KM. Istovremeno, plata zaposlenih u javnoj upravi je 1.147 KM.

Procentualno gledano, zaposleni građevinari i ugostitelji za dva mjeseca zarade koliko državni službenici za jedan.
Analiza koju je sačinio portal makroekonomija.org pokazao je da je razlika između zarada zaposlenih u javnoj upravi i onih u proizvodnim djelatnostima u BiH najveća u regionu, iznosi čak 40 posto.
Bez obzira što radnici u državnoj službi žive kao bubreg u loju u odnosu druge dijelove ovog siromašnog društva, dobili smo štrajk federalnih službenika koji je javnost žestoko osudila i čini se bila presudan faktor da nakon nekoliko dana bude stavljen u „stanje mirovanja“.
"Produženi burek", kako je u sarajevskom  stilu na vickast način razgolićena suština dvosatnih obustava rada, koju su provodili državni službenici, mogla je umjesto nekoliko dana komotno trajati i godinama a da u radu institucija države ne bi bilo nikakvog poremećaja niti bi građani Federacije to osjetili.
Upravo to je najbolji pokazatelj koliko je administracija u BiH efikasna, koliko je ono što treba biti - uslužni servis, a koliko zapravo svijet za sebe, uljuljkana u svojoj samodovljnosti.
Jedna analiza o pratećim službama u Vladi FBiH za vrijeme premijera Mustafe Mujezinovića udžbenički je pokazala kako  birokratija funkconiše do apsurda, odnosno proizvodi samu sebe. Tako je, između ostalih, po sistemizaciji u Vladi, postojalo i radno mjesto referenta za faksove.
Ne vjerujemo da se u tom pogledu od tada mnogošošta bitno promijenilo, mada sadašnja aktuelna federalna vlast ne propušta da se pohvali uštedama koje provodi. Svaka vlast je sa sobom dovodila svitu novih savjetnika, pomoćnika i drugih koji su potom postajali državni službenici a da je malo onih koji su se nakon isteka madnata vratili na radna mjesta sa kojih su došli.
Čini se da upravo Federalna Vlade na čelu sa premijerom Nerminom Nikšićem uštedama na komisijama, telefonima i drugim sličnim stvarima, kruži kao kiša oko Kragujevca pokušavajući stvoriti sliku štedljive i odgovorne vlade.
Federalna Vlada vjerovatno je pobrala simpatije javnosti što je državnim službenicima i namještenicima smanjila osnovicu plate, ali je to takođe trebala učiniti i sebi, uštedjeti i na svojim premijerskim i ministarskim primanjima, a ne bi bilo zgoreg da to urade i federalni zastupnici. Lični primjer je najbolji primjer.
No, nisu plate javne uprave najveći problem, najizraženiji probem ovog društva je glomaznost administracije koju na svojim plećima drži nejaka domaća privreda. Čak 3,1 milijardu KM "pojede“ ta administracija u BiH za jednu godinu, a od čega bi se, poređenja radi, mogla izgraditi polovina autoputa na Koridoru Vc.
Naravno, pitanje efikasnosti te administracije je priča za sebe a čemu bi se moglo naširoko i nadugo pričati. Zapravo, što je ima više ona je sve neefikasnija. 
Izokrenuta bh. realnost učinla je da imamo dva svijeta različita, jedan u realnom sektoru u kojem radnici proživljavaju svu surovost tranzicijskog kapitalizma i drugi u državnoj službi, administraciji i javnim preduzećima a koji znači sigurnost, dobru platu sa svim povlasticama koje uz to slijede kao što su topli obroj, regres, bajramluci i božićnice, trinaeste plate, slobodni praznici...
U jednom novinskom tekstu upravo ovih dana napisano je kako u školama za radnička zanimanja uopšte nema interesa među đacima za smjerove zidara, armirača, remenara...
Vodilja da se živi od svog rada, svog prolivenog znoja, izgleda potpuno je izgubljena... Neke stvari u ovoj državi treba temeljito mijenjati jer ukoliko ova dva odvojena svijeta ne spojimo u jedan teško da ćemo biti društvo zadovoljnih ljudi.