Ono što je u proteklih godina bilo rutina, što je bilo neupitno, isplata vanjskog duga, u posljednjih mjesec dana postalo je problematično, izvor novog urušavanja imidža BiH u međunarodnim odnosima, a posebno gubljenja povjerenja među kreditorima koji su nam posudili milijarde novca.

Opasne političke igrarije sa budžetom, kojima se igraju neki od ključnih političkih faktora, još jednom pokazuju koliko je u ovoj zemlji malo potrebno da bi se za svaku čorbu napravila zaprška i od svega iščačkao politički problem uz tvrdoglavo djelovanje na vlastitu štetu.
Budžetski ping pong u kojem učestvuju Predsjedništvo BiH, Vijeće ministara, Ministarstvo finansija i trezora BiH, a u posljednje vrijeme i Parlamentarna skupština vrlo je ružna predstava za građane ove zemlje koji od svojih lidera očekuju da spriječe ekonomsko nazadovanje zemlje i zaostanje za Evropom u svakom pogledu.
Vrzino kolo koje je uspostavljeno izgleda niko ne želi da prekine tamo gdje je zapodjenuto, a javnost se svakodnevno zasipa saopštenjima u kojima se akteri bave procedurama, mada je jasno da problemi leže isključivo u tome što u Predsjedništvu BiH nije bilo dogovora o iznosu budžeta državnih institucija BiH.
Sve ostalo je čista gimnastika, koja nam se servira, a koja je moguća zbog proste činjenice da nismo imali budžet zbog neformiranja vlasti u trajanju od više od godine već je u minut do dvanaest usvojena odluka o privremenom finansiranju.
Šta je prije, kokoška ili jaje, Predsjedništvo BiH ili Ministarstvo finansija, Komšić, Izetbegović i Radmanović ili Dragan Vrankić, Živković ili Kasumović bilo bi lako raspetljati da je ona ključna cifra koja leži u pozadini jasno dogovorena. 
Iz svega politički šićar izvlači Republika Srpska koja situaciju kojoj je dobrim dijelom generator koristi da pokaže nesposobnost države da funkcinioniše, a samostalnim plaćanjem inoduga tobože sačuva obraz pred međunarodnim kreditorima. Nisam siguran da je tu prikupila poene, pogotovo kod međunarodnih kreditora, budući da je jasno da je za sve kredite koje uzimaju entiteti garant  država. Činjenica da je ministar Dragan Vrankić, očigledno podlegavši pritiscima (jer do juče je kategorički govorio da nije za pravnu anarhiju) dao nalog za isplatu inoduga, a da budžet nije objavljen u Službenom glasniku, samo unosi još više  konfunzije i upravo vodi u pravnu nesigurnost.
Izgleda da se u ovoj državi za svaki politički problem konopac nateže do krajnje prenapregnutosti, do pucanja da bi onda principi preko kojih se navodno ne može i koji su bili kamen spoticanja preko noći bili pogaženi.
Tako se dogodilo da nakon dvije godine gloženja imamo popis stanovništva, da imamo zakon o državnoj pomoći, zakon o ličnoj karti...
Kad analiziramo razloge opstrukcija u donošenju ovih zakona, jedino što možemo nakon svega reći: Šta nam je sve ovo trebalo.
Stoga i igrarija sa budžetom i isplatom vanjskog duga ne može završiti nikako drugačije, nego vraćanjem u rutinu iz koje je iskočila, a  što smo pritom uludo potršili dane i dane, narušili imidž BiH, izludili kreditore i zabrinuli budžetske ovisnike koji čekaju na svoje plaće, nikom ništa.
Ima neko ko će to već platiti – svojim bezgraničnim strpljenjem.