U danima kada se na BiH, kako neko izračuna, na BiH sručilo 90 milijardi kubnih metara snijega, najviše u posljednjih 100 godina, predsjednik Privredne komore Kantona Sarajevo Kemal Grebo, upozorio je na jednu svakidašnju ali vrlo neugodnu pojavu - nelikvidnost, koja je sasvim sigurno problem broj jedan domaće privrede.

Ova hronična boljka dobila je novi život u produženoj ekonomskoj krizi i više nego sputava kompanije u njihovim poslovnim aktivnostima.
Koliko jbauk nelikvidnosti hara bh. privredom najbolje govori podatak o rapidnom rastu blokiranih računa kojih je prema posljednjim podacima Centralne banke u BiH početkom ovog mjeseca bilo 32.539, a ukupno 52.960.
Naplata potraživanja u BiH prosječno traje 104 dana i u tom segmentu smo u Evropi samo ispred Albanije i Srbije, a osim privatnih preduzeća neredovan platiša je i sama država koja je svakako veliki potrošač novca i investitor.
Poslovni ambijent u kojem najteže naplatiti isporučenu robu ili obavljenu uslugu, puno teže nego je proizvesti ili osmisliti, poslovanje na principu “dođem ti”, situacija u kojoj svako svakom duguje stvorila je spiralu unutrašnjeg duga koja, kako vrijeme odmiče, postaje sve veća. Uz to, pritisnuta drugim opterećinjima, raznoraznim nametima privreda faktički “ne može da diše”.
Kompanije imaju novca tamo negdje kod drugoga ali ne i na svom računu, a nedostatak sredstava za poslovne aktivnosti, u slučaju proizvodnih kompanija obrtnih sredstava, prouzrokuje blokadu. Za ozbiljnu analizu bio bi zanimljiv podatak koliko je od pomenutog broja blokiranih preduzeća onih kojima više “nema pomoći “, koja su u predstečajnom stanju ali se stečajni postupak ne pokreće, što u BiH već spada u gotovo pa normalnu situaciju. Dakako, dobrim dijelom stoga i što su stečajevi u BiH spori i dugotrajni.
Zapravo, najveći problem nelikvidnosti jeste u tome što su u krugu neplaćanja osim zdravih kompanija i one koje su u statusu davljenika. Dug jednog preduzeća u dugove uvlači i ostale, koji na taj način ulaze u začarani krug, iz kojeg je teško izaći.
Vlasti u BiH nisu se ozbiljno bavile problemom nelikvidnosti izuzimajući neke sporadične i parcijalne mjere. Čini se da nisu sasvim ni svjesne težine ovog problema.
Iz kruga nelikvidnosti nije lako izaći, ali je krajnje vrijeme da se počne s njegovim rješavanjem. U susjednim zemljama, na primjer Hrvatskoj, od 1. Januara ove godine na snazi je plaćanja u roku od 30 dana.
Ovakvo nešto imalo bi smisla primjeniti u dogledno vrijeme i kod nas, ali bi takva mjera morala biti pripremljena i biti praćena nekim drugim olakšicama privredi i poboljšanjima u funkionisanju nekih institucija sistema bitnih za funkcionisanje privrede.
Ovakva mjera sasvim sigurno stavila bi pred zid firme sa ozbiljnim problemima u poslovanju, a što bi zasigurno moglo povećati broj stečajeva.
U tom smislu vlasti bi morale pomoći kompanijama opterećenim problemima iz prošlosti, kao što su neuplaćeni doprinosi i neuvezani radni staž a koje imaju perspektivu poput namjenske industrije i nekih drugih kompanija.
Vlada Federacije je odmah nakon dolaska na vlast pokrenula pitanje uvezivanja radnog staža, objavila javni poziv za prijavljivanje radnika, govorila o načinima kako će obezbijediti silni novac, ali je na kraju ispalo da se, kako je to i premijer Nikšić priznao, samo šalila.
Problemi se na taj način samo odgađaju i nažalost i dalje narušavaju zdravlje privrede i povlače u ambis i ono malo kompanija koje se opiru svim nedaćama.